Ruta “Šetnja starim centrom”:
Krenite od prve točke, kuće Gustava Krkleca u kojoj on nije rođen ali je proveo, kako je sam isticao, najljepše godine djetinjstva i mladosti i zauvijek ostao vezan uz Maruševec. Na kući je postavljena spomen-ploča kod koje se za svaki pjesnikov rođendan održava manifestacija u znak sjećanja. Ovaj književnik, prevoditelj, urednik i novinar, jedan od najistaknutijih i najplodnijih u 20. stoljeću, Maruševcu i životu u Zagorju ostavio je najljepše stihove i uvijek iznova potvrđivao svoju ljubav prema rodnom kraju.
“O Cerje, Brezje, Ladanje, o Greda,
i mnoga sela mojih mladih dana,
crkvo na vrhu sred procvalih grana,
Marijo usred gustog drvoreda…”
Gustav Krklec
Popnite se uzbrdo i priđite starom zvoniku srednjovjekovne crkve svetog Jurja, druge točke na pješačkoj ruti. Stigli ste do jedne od najstarijih crkvi u ovom dijelu Hrvatske, koja se spominje već 1334. godine. Pa iako je u svojoj dugoj povijesti bila više puta pregrađivana i dograđivana, prošećete li okolo ili unutar crkve uočit ćete crtice iz prošlosti—zapis na zaglavnom kamenu iz 1482. godine, obiteljski grb plemića Vragovića na mramornom kipu i obiteljski nadgrobni spomenik,. Tu je i tamna figura Marije s Isusom s pomičnim rukama koja je služila za procesije i nastala pod utjecajem kipa iz Marije Bistrice. Najvrijedniji dio inventara je kasnogotička monstranca sa svetačkim likovima iz 17. stoljeća čija starost i ljepota i kod najvećih skeptika izmami osmjeh divljenja.
Nastavite laganu šetnju starom ulicom i već za nekoliko minuta naći ćete se kod treće točke ove rute, od pogleda skrivene kurije Jurimir. Uz ovu romantično smještenu građevinu na brežuljku veže se, kako i priliči, prava ljubavna priča. U glavnim ulogama su grof Juraj Drašković, onaj isti koji je slavno obnovio Trakošćan u 19. stoljeću, i njegova služavka Marija koju je ljubomorna grofica protjerala iz istog dvorca. No domišljati Juraj nije Mariju vratio u rodnu Sloveniju, već ju je smjestio u mali ljetnikovac usred slikovitog Čalinca u kojem su mogli ljubovati potajno i u miru—pa otudi i ime Jurimir. Ljubavna idila je naposljetku ipak završila, pa je poslije Drugog svjetskog rata ovaj posjed otkupio trgovac Alojz Herga čiji potomci i danas u njemu žive.
Samo nekoliko koraka niz ulicu i već ste kod četvrte točke, etno kuće u Maruševcu. U ovoj je staroj kući vrijeme stalo početkom 20. stoljeća. Razgledom njezinih prostorija i vrijedne etnografske zbirke koju je godinama prikupljao KUD “Klaruš” Maruševec činit će vam se da ste i sami postali seljakom maruševečkog domaćinstva od prije stotinu godina. Ormari će vam ispričati priču o mirazu, stol u kutu o zimskim večerima uz luzaje bučinih koštica, tuja o pripremi domaćeg putra, a kolovrat o namakanju konoplje na rijeci Plitvici. Svaki je predmet priča za sebe, a predmeta u etno kući ne manjka—na vama je samo da načulite uši.
Peta točka ove rute donosi nešto drugačije priče, one o lagodnom životu plemića u seoskim dvorcima i hobijima koje su imali vremena uživati. Riječ je o kuriji Čalinec iz 16. stoljeća čiji su smještaj na brežuljku i udobnost neprestano mamili slavne vlasteline da u njoj uživaju. Živjeli su ovdje Vragovići, Patačići, Draškovići, Köröskeny i na koncu Pongratzi. A upravo se Franjo Pongratz, kad nije upravljao rudnikom i drugim posjedima, istaknuo kao vrstan hortikulturni hobist. Svoj je perivoj od gotovo 3 hektra strogo čuvao od neželjenih pogleda i posjeta i u njemu uzgajao razne biljne vrste. Danas je ovaj prostor bitno izmijenjen, no divovska tisa ispred kurije još uvijek stoji kao podsjetnik na davni sjaj ovog velikog vrta. Tisa je zaštićena zbog svojih dimenzija i starosti.
Zaobiđite školu i krenite s druge strane brežuljka. Našli ste se kod šeste točke ove rute, odnosno kurije Kalinovec. Prije stotinjak godina ovdje je bila smještena žandarmerijska postaja sa zadatkom da smiri uzburkane duhove nakon Prvog svjetskog rata. Nerijetko su to bili rudari iz obližnjeg rudnika u Ladanju koji su čestim pobunama za poboljšanje radnih uvjeta često završili iza rešetaka u podrumu Kalinovca. No iz prošlosti ovog mjesta do nas stižu i neke lijepe priče, poput one o upravitelju Lešniku, strastvenom lovcu. On je predano uzgajao fazane za svoja lovišta, a kako bi u tome bio što uspješniji, prisiljavao je okolne domaćice da stavljaju fazanska jaja pod kvočke i vrate mu mlade fazane kad se izlegnu. Danas je Kalinovec u ruševnom stanju, no njegov smještaj i prekrasan pogled prema zapadu lako nas navode da ga zamislimo u nekim boljim vremenima.
Na kraju ove rute sigurno želite odmoriti noge. Ispružite ih na livadama uz Lovačko društvo “Fazan” u Maruševcu, sedmoj i posljednjoj točki. Smješteno van naselja i uz sam rub šume, ovo će vam mjesto potpuno umiriti sva osjetila i zapečatiti u vama ritam sporog seoskog života u maruševečkom kraju.
Vratite se na početnu točku šumskim putem i sporednom cestom—doći ćete do kućnog praga rodne kuće Gustava Krkleca.
