Prije stotinjak godina na maruševečkim cestama i putovima ne bi vas iznenadio samo nedostatak automobila, već brojnost muškaraca koji se pocrnjeli od ugljena i s rudarskim lampama u ruci vraćaju kući s još jedne smjene pod zemljom. Veći dio 20. stoljeća ovo je bio pretežito rudarski kraj.
U dva se rudnika na prostoru današnje Općine Maruševec vadio ugljen lignit. Glavna okna nalazila su se u Donjem Ladanju i Brodarovcu, gdje još uvijek u službi nasljeđa stoje industrijski pogoni, sada ipak nešto čišće proizvodnje.
Na današnjoj adresi Ulica Nikole Tesle 6 u Donjem Ladanju postojala je jama “Ladanje”. Otvorena 1906., punih je 60 godina nudila mogućnost zarade okolnom stanovništu koje nije imalo brojne alternative. Rudnik nije mijenjao samo podzemlje, već je i nadzemna okolina izgledala drugačije—odavde je kretala željeznička pruga kojom se ugljen odvozio do separacije.
Gotovo tri kilometra zračne linije dalje, na današnjoj adresi Brodarovec 52, sredinom je stoljeća otvoreno drugo okno duboko 100 metara. Bogatstvo ugljenih slojeva donijelo je još bolje rezultate pa je 1969. godine iskopano 224.757 tona ugljena, najveća godišnja proizvodnja. Iz brodarovečkog je rudnika ugljen žičarom prevožen do separacije u Ivanec.
Odlučite li se posjetiti oba lokaliteta, zapamtite još i ovo: podzemnim su se hodnicima rudnici Ladanja i Brodarovca u jednom trenutku susreli i to u selu Korenjak, približno 1,8 kilometara od Ladanja i 1 kilometar od Brodarovca.
[20] Podaci preuzeti s virtualne izložbe dostupne na https://muzej.marusevec.hr/, posjećene 21.12.2023.
