Posjetom kuriji Čalinec samo ćete opažanjem detalja moći predočiti nekadašnji sjaj ove građevine. A da je bila važna potvrđuje podatak da je upravo Čalinec bilo jedno od zdanja čijom je prodajom grof Drašković prikupio novac za obnovu danas najpoznatijeg hrvatskog dvorca, Trakošćana.
Kurija Čalinec građevina je kojoj ukrasi još uvijek, unatoč oronulom stanju, daju šarmantan izgled. Drvene rezbarene strehe dokaz su talenta starih majstora koji su svojevremeno predano radili na uljepšanju ove kurije. Istim su ukrasima ukovireni prozori te stara drvena terasa s koje pogled seže daleko preko varaždinskog polja.
Ipak, stariji se mještani sjećaju da je zadnji vlastelin u dvorcu, Franjo Pongratz, najviše uživao u svojem perivoju kojeg je ljubomorno čuvao od pogleda i neželjenih gostiju. Na gotovo tri hektra površine raslo je raznovrsno drveće i cvijeće, ispresjecano malim puteljcima za svakodnevne šetnje. Ceste i kuće izgrađene u novijoj povijesti gotovo su izbrisale grofovu dobro čuvanu tajnu. O njoj svjedoči još samo golema tisa, danas spomenik parkovne arhitekture. Ubraja se među najveće primjerke u Hrvatskoj s visinom od devet metara, promjerom debla od 1,2 metra i opsegom 3,8 metara.
Uz kuriju Čalinec nalazile su se i konjušnice koje su sredinom 20. stoljeća preuređene u kino dvoranu, a u novije vrijeme ovdje se nalazi Dom kulture.
[16] Podaci preuzeti iz knjige Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja.
